TWILIGHT MAG WEBZINE: TWILIGHT NEWS / LIVE REVIEWS / PHOTO GALLERY / BOOKING AGENCY / TOUR SERVICE / PUBLIC RELATIONS / CONTACT
     
 

 
 
     

     
  METALFEST, ZADAR, HR
02 - 05. 06. 2012. **********

Uskoro
     
  BLAZE BAYLEY, ZAGREB, HR
20. 03. 2012. **********

Nakon koncerta  u Splitu iz davne 2004, zatim u Zadru 2006 i Rijeci 2007, valjda je bio red da se tamni princ heavy metala Blaze Bayley ukaže i fanovima u Zagrebu. Koncert je bio zakazan u zagrebačkom Boogaloo, a kao predgrupa najavljeni su zagrebački 'action metal' dečki Eat Your Brains. Blaze Bayley u Hrvatskoj ima možda malobrojnu, ali jako vijernu publiku, jer na svim ovim koncertima od Splita do Zagreba među prvih 100 ljudi iz prvih redova, uvijek sam imao priliku vidjeti iste. Doduše u klubu Boogaloo nije bilo mnogo više ljudi, od 250 do 300 posjetitelja natiskalo se u malu dvoranu, u koju je koncert zbog slabije prodaje prebačen. To se pokazalo kao pun pogodak, kako zbog natiskanih posjetitelja, koji su stvorili super ugođaj, tako i zbog zvuka, koji je bio fantastičan i svi su u njemu uživali. Blaze je odradio fantastičan koncert, nova postava glazbenika pokazala se dobrim izborom, a sam koncert začinjen zanimljivim Blazeovim dijalozima s publikom, te odlično izbalansiranim setom njegovih vlastitih, te Maiden i Wolsfbane pjesmama protekao je nabijen emocijama. Sve pjesme su se od početka do kraja zborski pjevale i tu se iskazalo onih vijernih stotinjak, koje sam netom spomenuo, koji su svaki tekst pjesme znali, kako se kaže, od a do ž. Blaze Bayley se nakon koncerta dugo zahvaljivao publici, a prije i nakon koncerta svatko je dobio njegov potpis ili fotografiju. Čovjek stvarno sve što radi radi za fanove i poštuje njihovu želju da za sebe zadrže djelić glazbene povijesti, barem na fotografiji. Hoćemo li Blazea ponovno vidjeti u Hrvatskoj? Zasigurno hoćemo, jer ovo je njegov četvrti nastup i očigledno je da mu paše kako ga ovdje fanovi prihvaćaju, iako ih je došlo relativno malo, no to je jednostavno činjenica i pravo stanje stvari koliku danas Blaze ima fan bazu. No bez obzira, volio ga netko ili ne, on spada u povijest metal glazbe i to u sam vrh.
     
  TARJA TURUNEN, ZAGREB, HR
23. 01. 2012. **********

Scala Mercalli i Sylpheed bili su tek simpatični bendovi koji su na drugom pohodu ledene finske kraljice Tarje Turunen u Hrvatsku imali čast biti predgrupe. Iako ih je gledao solidan broj ljudi, svi su s nestrpljenjem očekivali Tarju, koju mnogi pamte po izvrsnom koncertu u Tvornici Kulture, kada se u jednom trenutku čak spustila na parter, kako bi pjevala okružena oduševljenom publikom. Ovoga puta intezitet i doživljaj su bili nešto manji, no tome je pridonjela i sama Tarja, koja je bila vidno raspoložena, no glasovno nije bila u najboljoj formi. Tome u prilog ide činjenica da je htjela pjevati čuvenu 'Phantom Of The Opera' i da je za izvedbu u duetu angažirala hrvatskog opernog pjevača / rockera Ervina Baučića, no prije samog koncerta suradnju je morala otkazati, jer zbog prehlade nije mogla izvući najvišlje tonove, koje pjesma iziskuje. U takvom okruženju protekao je i cijeli koncert, kojeg je Tarja morala otpjevati pod malom kočnicom, no to ipak nije spriječilo fanove da u njenim pjesmama i vizualizaciji uživaju. Tarja se na samom koncertu potrudila naučiti i nekoliko rečenica na hrvatskom na kojem je tečno pozdravila goste i rekla da joj je drago što je ovdje. Ne treba reći da je to izazvalo burne reakcije. Mike Terrana, vrsni i dobro poznati bubnjar na pola koncerta započeo je svoju solo točku u intermezzu i bio je standardno dobar, a tada se u novoj haljini vratila Tarja da dovrši započeto. Uz predstavljanje novih i nadolazećih pjesama za novi album, Tarja je otpjevala i nekoliko standardnih Nightwish hitova, od koje mi je još najdraže bilo čuti obradu 'Over The Hills And Far Away', pošto sam sam veliki poklonik sad već pokojnog Gary Moore-a. Uz tečno 'Laku Noć', tarja se oprostila od zagrebačke publike otpjevavši čak 17 pjesama. Vjerujemo da će u Hrvatsku doći još koji puta i koncert održati u nekom, za ovakav tip glazbe primjerenijem okružju.
     
  THRASHFEST, ZAGREB, HR
12. 12. 2011. **********

Thrashfest u Zagrebu je najavljen dosta rano i dosta je dugo očekivan, a na samom koncertu bilo je stvarno dobro i usprkos dvorani Boogaloo i u publici i u backstageu se mogao osjetiti taj neki festivalski ugođaj. Grupu Mortal sin, koja je nastupila prva, na samom početku, zbog ranog tajminga gledalo je svega tridesetak ljudi, no kako je vrijeme odmicalo i njihov nastup je pred kraj pogledao sasvim dovoljan broj fanova, da im koncert napravi lijepom uspomenom. Heathen su furiozno odsvirali svojih sedam pjesama i već se vidjelo da će cijeli koncept festivala proteći odlično, jer je Boogaloo bio već dobro pun, a reakcija publike već na prve bendove je bila fenomenalna. Thrash veterani Destruction to su odmah znali uvidjeti i serijom svojih klasika nisu dali publici da dođe do daha, a također i napravio se i prvi veliki ubojiti circle pit. Kada je Sepultura, kao headliner festa izašla na pozornicu u publici je nastao pravi raspašoj koji je kulminirao izlaskom svih bubnjara ostalih bendova na pozornicu, koji su skupa s vokalom Sepulture i Heathena furiozno odbubnjali pjesmu Kaiowas. Kad već spominjem bubnjare mora se svakako spomenuti mladić Eloy Casagrande, koji je nova pogonska snaga Sepulture i koji ih je nosio energično tijekom cijeloga nastupa. Nakon paklenog nastupa Sepulture, ljudi su grupu Exodus dočekali malčice umorni, no očigledno su samo prebrojavali redove za završni udarac, jer kako je koncert domicao počeli su se pojavljivati novi i žešći circle pitovi, te na kraju na Robov poziv napravio se najveći circle pit na turneji koji je doslovice obuhvatio cijelu veliku dvoranu Boogaloo-a. No to nije bilo svve. Slijedio je i strašni 'wall of death', kojeg su na sreću svi preživjeli bez ikakvih fraktura. Kakav je bio Circle pit u Boogaloo mogao je kasnije vidjeti cijeli svijet, jer su sami bendovi objavili snimku istog, koji je završio na Blabbermouthu, metal superzineu.
     
  WHITESNAKE, LJUBLJANA, SI
30. 11. 2011. **********

Iste godine, nekoliko mjeseci prije gledao sam istu grupu na koncertu u Beogradu, na kojem su svirali kao special guest grupe Judas Priest. Koliko god da sam tada bio oduševljen njihovom izvedbom, kojom su gotovo pomeli headlinera, koncert u ljubljanskom Tivoliju me spustio na zemlju. Očigledno kad sviraju kraće setove su uigraniji a Davidov glas je mnogo odmorniji i može izvući neke tonove. Tu su pak morali odsvirati cijeli koncert, a cjelokupni bad je bio snižen za puna 2 tona. K tome, imali su dugačak nepotreban medley popularnih (ne njihovih) pjesama iz osamdesetih, koji mi uopće nije sjeo. Evidentno je također bilo da su radili dugačke introe u pjesme, a krajevi su se znali razvući na cijelu minutu ili dvije, samo da se koncert što više produži a David Coverdale odmori. Svirački, bend je jako, jako dobar i nikakve zamjerke na njih ne bi dao, no da je David ostario i da ne može kao i prije vidi se sasvim jasno. Irsku grupu The Answer, koja je bila predgrupa nisam stigao vidjeti, a nakon koncerta izašao sam mlakog raspoloženja. Jedino što je koncertu dalo veliki plus je neočekivaano rasprodana velika dovrana Tivoli, te fanovi, koji su, usprkos svemu u koncertu odlično uživali.
     
  RAMMSTEIN, ZAGREB, HR
08. 11. 2011. **********

Nakon manje od godinu i pol, Rammstein su se odlučili vratiti na isto mjesto zločina, odnosno u Arenu Zagreb, koju su tada gotovo pa rasprodali. Ovoga puta njihova 'Made In Germany' turneja donosila je presjek svih čudesa koji su Rammstein na pozornici radili tjekom karijere. Jednako takva bila je i njihova setlista, prepuna hitova. Međutim, ovoga puta velebna zagrebačka Arena nije bila baš popunjena kao prilikom njihovog prvog dolaska. Deathstars su sasvim solidno odradili svoj set i malo podigli raspoloženje, koje je eruptiralo kada se u točno 21h na pozornici pojavila hrvatska zastava i krenula Rammsteinovska koračnica. Kuhanje u loncu, riganje vatre na sve strane, svršavanje po publici za vrijeme 'Pussy' iz divovskog spolnog organa, divovski opaki ventilator, te mnoga druga čudesa držala su publiku prikovanog vida, pa sam stekao dojam da u nekim trenutcima dio publike uopće ne obraća pažnju na glazbu i tekstove, već samo gleda što se događa. Posebno se to odnosilo na onaj dio publike koji baš i nisu neki fanovi. Iako su Rolling Stones mnogo prije njih patentirali veliki most koji ih s velike pozornice prebaci na malu (Bridges To Babylon tour, koja je bila i u ZG), cijeli taj proces uvijek djeluje jako zanimljivo, gotovo da ukoči sve prisutne koji promatraju što će se sve dogoditi. Nema što zamjeriti, Rammstein znaju kako zabaviti publiku, a to što im neki dobacuju da time samo skreću pažnju s manjka glazbene kreativnosti, mogu staviti mačku o rep. Ljudi na koncerte dođu i viditi i čuti i osjetiti i biti zabavljeni, a sudeći prema licima ljudi koji su izlazili s koncerta rekao bih da su to napravili više nego uspješno. Za očekivati je da ćemo ove vatrene 'luđake' u Hrvatskoj vidjeti i još koji put, no za to moraju napraviti nešto dobro i mainstreamovski, jer prema posjeti publike vjerujem da su bili na rubu ili ispod ruba isplativosti.
     
  IN FLAMES, ZAGREB, HR
26. 09. 2011. **********

Nastup In Flamesa u Zagrebu kao da je pitao kad se treba dogoditi. Taman nakon što smo počeli oplakivati minulo ljeto i očekivati nadolazeću koncertnu sezonu. Prije nego se sam koncert dogodio već je imao dva podjeljena tabora, odnosno one koji podržavaju ono što danas In Flames sviraju i nude i one koji su ih voljeli kada su svirali 'pravu glazbu'. Ja sam na koncert došao kao onaj treći, odnosno kao onaj tko ih želi poslušati i vidjeti zbog čega su oni u metalu sve veći i veći bend. Iako sam ih već imao prilike vidjeti na nekim od ljetnih open air festivala mjesec ili dva ranije, uključujući i onaj smiješan nastup na Nova Rock festivalu kada im je krepao razglas, a oni sa in ear monitoringom to nisu ni shvatili. No, vratimo se na Zagreb. Pri dolasku u Boogaloo bilo je evidentno da će koncert biti jako dobro posjećen, ako ne i rasprodan, ali isto tako vidjelo se da su publika mahom teenageri ispod 18 godina i da je stare garde kronično nedostajalo. Možda meni, ali ne i In Flamesima, jer su svojim nastupom doslovno zapalili Boogaloo, pjevalo se iz svega grla i intezitet publike bio je toliki da ni bend sam nije mogao vjerovati što im se događa. Čak je nošena tim entuzjazmom i slovenska predgrupa Noctiferia doživjela jako dobar prijem publike. I sam Anders nije mogao vjerovati što im se događa, pa je čak u jednom trenutku rekao kada bi se kojim slučajem razbolio, da ga danas doslovno bilo tko iz publike može zamijeniti. Iako je publika neprestano pred kraj koncerta tražila izvedbu pjesme 'Pinball Map', ona se ipak nije dogodila, jer su In Flames izgleda strogo zacrtali kojim pravcem u budućmnost žele ići. Kao ni na prethodnom koncertu u Hrvatskoj, ni na ovom nije bilo bisa; što se odsviralo, odsviralo se. No slobodno mogu reći da je, što se tiče suradnje benda i publike i inteziteta koncerta, ovo jedan od najsavršenijih metal koncerata koji sam gledao u zadnje dane.
     
  IRON MAIDEN, LONDON, UK
05 & 06. 08. 2011. **********

Imao sam priliku Maidene pogledati skoro pedeset puta, od čega sedam puta na istoj, 'Final Frontier' turneji. No, kad su kao veliko finale turneje Maideni najavili dvoransku turneju po Engleskoj, koja se trebala trijumfalno završiti 05.08. u velebnoj londonskoj 02 Areni, u kojoj Maideni nikada ranije nisu svirali, iako je najbliža njihovim korjenima u East Endu, zovu takve prilike nisam mogao odoliti. Kada su još, uslijed velike potražnje, najavili da će koncert u 02 Areni biti repriziran dan kasnije, odluka o odlasku u London bila je dvostruko potvrđena. Završetci turneja su uvijek posebni, pogotovo kad se događaju u rodnom gradu, a jednom takvom sam već prisustvovao 2006, kada su u Earl Court areni dan prije božića završili specijalni dio AMOLAD turneje, na kojem su izvodili u cijelosti tad novi album 'A matter  Of Life And Death'. Osim što se samim Maidenima na koncert sliju brojni članovi familija i rođaci, kao i poslovni partneri, stari prijaelji itd, na ovaj koncer dođu i fanovi iz cijeloga svijeta i to je najbolji način da se sretnu prijatelji koje do tad znaš samo s internet foruma ili društvenih mreža. Pogađate, oba koncerta vrlo brzo su rasprodana. Sve o njihovom nastupu već sam rekao u ranijim revjima s iste turneje, pa se tu samo može nadodati da su cjelokupni dojam još više pointezivili i stvarno si dali truda, jer, bože moj, ovo je ipak London  i moraju se dokazati i svojima i fanovima i medijima i svima. I upravo to su i napravili. Sasvim slučajno, iste dane kad su se ova dva koncerta odvijala na sasvim drugom kraju Londona započeli su okrutni ulični neredi o kojima je brijio cijeli svijet. S druge strane u dvorani dva puta po 25 000 žestokih Maiden fanova, koji, kao u transu slušaju Bruceove riječi o tome da nema veze koje si boje kože ili koje si vjere, nacionalnosti i sl, ako si Maiden fan. Nakon toga započeli su pjesmu 'Blood Brothers'. Imali li boljeg načina, nego ovaj kontrast, da dokažem i pokažem kako su život i svijet zapravo lijepi i da je sve to moguće, samo ako to dovoljno želimo.
     
  WACKEN OPEN AIR 2011, WACKEN, DE
04. - 06. 08. 2011. **********

Možda su oni koji su otišli na prvih nekoliko izdanja Wackena i mogli reći da su pogriješili, no 22 godine kasnije to više ama baš nitko ne može Jedini festival koji se već nekoliko godina u nizu rasprodaje mjesecima unaprijed, a govorimo o brojci od preko 70 000 ljudi, mora se gledati i doživljavati sa strahopoštovanjem. Iako je, bendovski gledano, ova godina, bar za mene bila godina već viđenog, ništa drugo me nije vuklo na Wacken, osim činjenice da je to festival koji me, ma što god sviralo, neće razočarati. I upravo tako, Wacken je i ove godine potvrdio da je sve veći i veći, jednako kao što su i legendrni bendovi potvrdili da će još dugo godina ostati u legendi i da, usprkos tome što ih vrijeme gazi, nikako da posustanu, odnosno mlade nade nikako da stanu na noge i kažu 'eto, sad smo veći od vas'. Judas Priest, Ozzy Osbourne i Motorhead to su iznova dokazali, dok je jedan od hadlinera, odličan australski band Airbourne pokazao da nakon AC/DC Australija ima bend koji je spreman preuzeti teški teret nasljedstva kojeg su AC/DC ostavili. Ne znam koliko bi imalo smisla raditi detaljne i opširne revjue, kad se Wacken, sve i da s time započnemo, u okvire ne može u cijelosti postaviti. Svakako je, festival koji se jednom treba posjetiti. Evidentno je da se možda nekome i neće svidjeti i da će netko možda potražiti mnogo manje, i komotnije festivale do maksimum 10 000 ljudi. Onaj tko ne voli gužvu svakako ovakvo mjesto mora izbjegavati, no ako netko to voli, Wacken je idealan. Velike gužve, usred savršene organizacije, po meni su jedina značajnija boljka ovoga festivala, kao i možebitni zamor materijala, jer Wacken je već po nekoliko puta izvrtio sve što se u metalu može. Ostaje nam samo za iduće godine nagađati headlinere tipa Kiss, Metallica, Slipknot, Scorpions, Iron Maiden, Van Hallen i sl. Ostali su gotovo nebitni, odnosno copy paste, što nije dobro.
     
 
UB40, ZADAR, HR
31. 07. 2011. **********

UB40, nakon više od dvadeset godina odlučili su se vratiti u Hrvatsku, točnije Zadar, pošto u njemu već godinama preko čelnih ljudi kluba Garden imaju poveznicu. Zadarski forum, ali i špica turističke sezone pokazali su svu svoju atraktivnost i još jednom dokazali da je Zadar već sam za sebe postao brend. UB40 mene kao klinca vodio je u početke devedesetih kada su možda bili i svjetski najeksponiraniji i česti gosti MTV-a i sličnih glazbenih televizija. Dobro vrijeme i vrućina kumovali su onom što je na koncertu bilo jako lijepo za vidjeti; ples tisuća ljudi na otvorenom u ritmu britanske inačice reggae-a. Nakon zagrijavanja u ritmovima DJ-a Bobby Beige & Dean Sunshine Smitha, koncert je započeo oko 22 sata,  s najavnim hitom 'Here I am (Come and take me)'. Iako dosta šarolika, publika je reagirala čak i pomalo euforično, Redali su se hitovi 'Kingston Town', 'Cherry Oh Baby', 'Rat in mi Kitchen', 'One In Ten', 'Ivory Madonna', a plesalo na 'Boom Shaka Lacka' i 'Reggae Music'. Tradicionalna kulminacija koncerta dogodila se na vječnom hitu 'Red Red wine'. Očekivani bis donio je pjesme 'Don't Break My Hart' i 'Can't help, falling in love', s čime je koncert završen oko ponoći. Duncan Campbell dostojno zamjenio brata Ali na vokalu, te se potrudio da se nedostatak orginalnog vokala ipak toliko ne osjeti. Koncert sam odgledao s folow spot tornja iz ptičje perspektive i moram priznati da je vizualno savim dobro izgledao, iako je nedostajalo video vizualizacija da cijeli ugođaj bude još bolji. Mlaka reakcija posjetitelja najveća je zamjerka frontmena, no to je samo odraz benda koji s pozornice nije baš bio komunikativan, već su se, umjeto mnogo pričanja samo redale pjesme jedna za drugom, bez puno govora. Ozvučenje i rasvjeta odlični, te je sve funkcioniralo, osim onog nečeg, što bi koncert napravilo nezaboravnim. S obzirom na zadnje napise o kompletnom zazlazu grupe vrlo je vjerojatno da je ovo bio jedan od njihovih posljednjih nastupa
     
  METALCAMP 2011, TOLMIN, SI
11. - 17. 07. 2011. **********

Metalcamp je u 2011 godini već polako dogurao do svoje osme godine i desetgodišnji jubilej brzo se približio. U svojoj drugoj godini, kada su po prvi puta uveli veliku i malu pozornicu, headlineri su također kao i ove godine bili Slayer. Usporedimo li glavne bendove te godine, odnosno Slayer, Anthrax, Soulfly, Hammerfall, Therion, Obituary, Children of Bodom, Dissection, JBO... te Slayer, Blind Guardian, Airbourne, Accept, Arch Enemy, Kreator, Mastodon, In Extremo, Deicide, Amorphis... (a jednako je i sa svim ostalim godinama), vidi se da ovogodišnji lineup nije nimalo lošiji od svih ranijih kako su ovogodišnjem Metalcampu zlobnici znali spočitavati putem internet foruma. Kako je Metalcamp nešto više od pukog festivala, jer fantastičnim okružjem netaknute prirode i planinskih krajolika posjetiteljima osim glazbe pruža i relaksaciju, odmor i bijeg od stvarnosti, review je nepravedno skrenuti samo na glazbeni dio, jer je on više manje jednak ostalim ljetnim open air festivalima, od kojih se Metalcamp razlikuje po spomenutom mjestu održavanja, ali i po fanovima, kojih sveke godine dođe otprilike isti broj (oko 10 000), s naznakom da je Metalcamp godinama stvorio bazu vrijernih fanova, koji mu se uvijek vraćaju. Prema novinarima i fanovima, a i po našem mišljenju Accept, Airbourne, Kreator, In Extremo, Mastodon, Amorphis, Alestorm i Moonsorow bili su oni koji su iz posjetitelja izvukli atom više, dok su ostali velikani pružili svoje standardne izvedbe. Definitivno se vraćamo do godine!
     
  EXIT, NOVI SAD, SR
04. - 10. 07. 2011. **********

Što reći još o čuvenom Exit festivalu a da o njemu već do sad nije rečeno. Omiljeno ljetovalište mladih Engleza postalo je takvim ne samo porade glazbe, no i zbog poprilične liberalizacije ili bar smanjene zainteresiranosti policije za uživanje lakih opijata, ali jednako tako i jeftine ponude prehrane i pića. naravno, predivnu lokaciju Petrovaradinske tvrđave nećemo ni spominjat posebno, jer o njoj je već rečeno toliko hvalospjeva da i oni koji nikada tamo nisu bili već i sami gotovo da znaju kako je unutra. Exit festival nije tipični mainstream festival, jer svojim posjetiteljima nudi razne žanrove glazbe, od elektronike svih vrsta, world glazbe, reggae, ska, pa do žestokog 'explosive stagea, koji nudi probranu količinu najžešćeg metala i punka. Ove godine među headlinerima su pak bili istaknuti Nick Cave s projektom Grinderman, Pulp, Portishead, Underworld, Arcade Fire, Gramophondzie. Ulazak na sam festival i boravak na njemu na neki način podsjećaju na jedan veliki kokošinjac i Petrovaradinska tvrđava, koliko god bila lijepa, mislimo da je za ovakav festival postala jednostavno pretijesna. Na kraju se sve svede na 'milijun' pozornica razbacanih po raznoraznim zapećcima i to postane malo komplicirano za pronalaženje, ali i za kompletno uživanje. O.K., nekima je kompletna čar u pronalaženju i lutanju, pa s tog gledišta festival je zanimljiv kao i lutanje Venecijom jednom neopterećenom avanturistu. Exit festival ima veliki potencijal za širenje, ali s druge strane Petrovaradinska tvrđava mu daje poseban šarm. U Zadnje vrijeme hrvatski In Music festival duplira neke od ključnih izvođača na feestivalu, pa je time, bar za posjetitelje iz Hrvatske izgubio onaj dašak ekskluzivnosti, koji je imao ranije. Novi Sad za vrijeme Exita postane prava mala prijestolnica dobrih vibracija i na Exit valja otići, ako ikako za to imate priliku. S obziro na sve navedeno i na činjenicu da se svi posjetitelji Exita osjećaju kao stanovnici jedne posebne države, njihova krilatica 'State of Exit' to i potvrđuje. Želite li na festival u budućnosti otići preporučujemo vam kupnju ulaznice za sve dane festivala, jer je jedan za obići sve jednostavno premalo. Do godine se sigurno vidimo tamo.
     
  ROCK MARATON 2011, PECS, HU
04. - 10. 07. 2011. **********

Rockmarathon glazbeni je festival ranga do maksimum 10 000 posjetitelja, ali s takvim intezitetom fanova, da je vjerojatno svakom izvođaču veliko zadovoljstvo svirati pred fanovima tog festivala. Žanrovski neopterećen razbacan je na rock, folk, punk, metal, hc glazbu i mnoge druge žanrove, a publika je jednako tako neopterećena i spontana u svojim odjevnim kombinacijama, pa je svakom posjetitelju jako zabavno gledati sav taj šaroliki šušur. Iako na festivalu sviraju uglavnom mađarski izvođači i oni iz uže regije, nekoliko headlinera uvijek začini sve dane festivala, pa su ove godine tako istaknutiji izvođači bili Dark Tranquility, Madball, Agnostic Front, Eluveite, Il Nino, Napalm Death, Varg...Ponešeni jedinstvenom atmosferom, svi su imali jako dobre koncerte, osim eventualno dugo očekivanog Dark Tranquilitia, koji nisu uspjeli ponoviti magiju svojih klupskih koncerata i time pokazali da možda i nisu bend za open air festivale, jer su im samostalne koncertne izvedbe umnogome bolje. Tri hrvatska predstavnika ove godine, Igut, Warhead i Rising Dream su dobili također priliku svirati i sve tri grupe su je jako dobro iskoristile i pridobile nove fanove. Uzmemo li u obzir da ovaj festival nema tendenciju širenja van ovih granica, možemo ga samo pohvaliti i reći da je aboretum u kojem se nalazi vrhunska lokacija, da je popratni sadržaj dostatan i zanimljiv, a da su cijene hrane i pića izuzetno prihvatljive, što je još jedan u nizu mamaca na festival. Ovaj festival zasigurno ćemo pratiti i do godine i tada ćemo možda moći dati pravi sud, jel nam se to samo učinilo zbog spleta raznih okolnosti da je na ovom festivalu sve jako pozitivno ili je to već ustaljena konstanta. Pošto je festival relativno blizu našim fanovima iz Slavonije i Baranje, naša je topla preporuka da ga slijedeće godine ne propuste.
     
  SEAL, PULA, HR
05. 07. 2011. **********

Seal se gotovo pa ustalio koncertima u Hrvatskoj, jer nastup u Puli bio mu je već četvrti dolazak u naše krajeve. Nakon što je lani gostovao u Zadru pred oko 2000 posjetitelja, na njegov prvi koncert u pulskoj Areni je došlo oko 2500 posjetitelja. Naravno, Zagreb je odradio 2006 gostujući u dvorani Dražena Petrovića, a kasnije je posjetio i Opatiju. Ovaj britanski pjevač sa zanimljivom kombinacijom nigerijsko brazilskih korjena se pojavio na glazbenom svjetlu početkom devedesetih, a do sad je izdao sedam studijskih, dva live, dva kompilacijska albuma, 28 singlova i dobio čak tri 'Grammy' nagrade, koje su samo u nizu priznanja koje ima. Na svojoj velikoj turneji 'Commitment tour 2011' Seal je publici predstavljao svoj novi album ' 6 Commitment', no standardi po kojima je poznat, kao 'Crazy', 'Kiss from ther rose' i ostali naravno da su bili izvedeni na oduševljenje publike u Areni. Podsjetimo se, single 'Kiss from the rose' bio je zastupljen u filmu 'Batan forever' i upravo ga je on visoko digao na glazbenim ljestvicama. Izbor predgrupe za Seala bio je pomalo čudan. Žrnovnička klapa sv. Florijan, koja se proslavila zafrkantskim istant hitom 'Kako ću joj reć da varim' ima jako dobru prođu u Istri, stoga su organizatori to mudro iskoristili. Spajanjem heavy rifova i klapskog izričaja uspjeli su stvoriti zanimljiv glazbeni čušpajz, no dječje odsviranim riffovima i ne previše angažiranim klapskim pjevanjem, ovaj glazbeni proizvod nikako ne bi nazvali klapa, već uvrh glave vokalni ansambl. Po zadnjim nastupima u Hrvatskoj vidi se kako Seal, usprkos svojoj karijeri nije kardra u Hrvatskoj napuniti više od 3000 ljudi, pa nas živo zanima, hoće li se i gdje će se njegov idući koncert u Hrvatskoj održati.
     
  JUDAS PRIEST / WHITESNAKE, BEOGRAD, SR
01. 07. 2011. **********

Odmah pri samoj najavi koncerta znalo se da će ovo biti jako veliki mamac za sve fanove pravog hard'n' heavy-a sa svih strana regije i da beogradska arena, ma koliko velika bila neće zjapiti prazna ili će se koncert otkazati, kako se to dogodilo 2008. s koncertom Judas Priesta. Ove godine oni su na svojevrsnnoj 'oproštajnoj' turneji imena 'Epitaph', a specialni gosti su im Whitesnake, koji na koncertu imaju status co-headlinera. Predgrupe Atlantidu i Malehookers nismo uspjeli pogledati, odnosno stigli smo na Malehookerse, ali nas nisu uspjeli nimalo zainteresirati. Whitesnake su počeli točno na vrijeme i na ovom koncertu, uz pomoć fanatične publike, koja je znala tekstove doti jedne pjesme, odsvirali su jedan od najboljih koncerata koje smo imali prilike pogledati. Ako ovo nije izolirani slučaj i ako im je cijela turneja ovakva, onda su Whitesnake live mašina koje se mogu posramiti mnoge grupe novoga vijeka. Glas Coverdalea, koji je postao pomalo hrapav, odlično su upotpunili vokali svih članova grupe i podarili nam odličan koncert. Judas priest su pak, odsvirali jednu od set lista snova, kako i priliči oproštaju, ali da je moglo i bolje, pokazalo je opadanja atmosfere nakon prvih par pjesama, koje je potrajalo dobrih četrdeset minuta. No, drugi dio koncerta svih je podigao na noge, a tonci su s razglasom pokušali i uspjeli prijeći preko maksimua dopuštenih decibela, tako da su mnogima nakon koncerta uži dugo zujale. Ako je ovo doista oproštaj Judas Priesta, onda je bio dostojan.
     
  SONISPHERE ITALY 2011, IMOLA, IT
25. - 26. 06. 2011. **********

Svakom ljubitelju oktanskog cirkusa izazov je doći na stazu Formule 1 u Imoli, a kada se metal spektakl i autodrom u Imoli spoje u Sonisphere 2011, treba li tražiti daljnji povod za dolazak. Prvi dan, na kojem su nastupali Linkin Park kao headlineri, My Chemical Romance, Sum 41, Alterbridge i sl, propustili smo, no moram reći da me baš živo zanima kako talijanska publika reagira na mahom novovjeke i uglavnom američke MTV izvođače. Drugog, ujednog i završnog dana festivala stigli smo u ranim popodnevnim satima i propustili nastup Rise to Remain, Architects, Escape the Fate, Bring Me the Horizon i Apocaliptica, a i ruku na srce, pomalo je bilo nehumano gledati izvođače na usijanom asfaltu, bez mrvice hlada negdje oko podne bez daška vjetra. Cijena pive od 6 Eura otežavala je nužnu okrjepu, pa je veliki broj ljudi radije tražio zabavu u hladom zasjenjenim restoranima i merchandise trgovinama, koje su bile postavljene unutar bokseva za forumule. Kako je dan odmicao, a sunce nesmiljeno pržilo, nastup Mastodon, Rob Zombie i Papa Roach nismo ni stigli doživjeti, jer hlad nas je brzo vukao natrag. Iako su i Motorhead set otprašili po suncu oko 18 sati, njihov odličan nastup pogledali smo u cijelosti, no bili smo nezadovoljni trajanjem od samo 50 minuta. Slipknot je nakon smrti basiste bio dugo očekivan uživo, no njegovim odlaskom kao da je i nestao dio čarolije koja je pokretala mase. Ovako su samo bili super za fanove, a ostale, koji su čekali Maidene, ovog puta nisu pretjerano pokrenuli. Nakon već 3 odgledana koncerta Maidena ovog ljeta, koncert mogu opisati boljim nego u Češkoj i Austriji, prvenstveno jer je Bruce bio u formi, no za razliku od tih zemalja, talijanski fanovi su bili mlaki u odnosu na prethodne godine, u kojima smo gledali Maidene u Italiji. 30 000 ljudi sigurno se zabavilo no za tu cijenu ulaznice negdje se dobije mnogo više.
     
  JUMF FESTIVAL 2011, ZADAR, HR
23. - 15. 06. 2011. **********

Zadnji dan Jumf festivala u Zadru nismo uspjeli pogledati, jer smo bili na putu za Sonisphere u Italiji, no i ono što smo do tad vidjeli bilo je dovoljno da festival dobije visoku ocjenu. Jumf je prvi festival ovakvog tipa u Zadru, nakon punk, metal i elektro festivala. Urbana live glazba svih žanrova, od rocka, reggea, punka, duba do metala privukla je razne fanove svih starosnih dobi, jer festival je nakon legendarnog koncerta 1989 s Motorheadima u Jazinama nakon 22 godine u Zadar doveo Partibrejkerse. Prvi dan je donio finale zadarske gitarijade u kojoj je grupa Neon Green zasluženo odnjela pobjedu, no dalo se zamjetiti da je ove godine, usprkos dobroj live izvedbi, grupama nedostajalo stvaralačke invetivnosti. Psihomodopop, kao headlineri prvog dana pokazali su zbog čega su još danas kultni bend i zbog čega ima na koncertima curice još uvijek vrište. Drugog dana Postolar Tripper su u pomalo neodgovarajućoj satnici za njih uspjeli stvoriti atmosferu headlinera, a Partibrejkersi su s koncertom uspjeli vratiti 22 godišnji dug nedolaženja. Jako je interesantno bilo vidjeti mnoge posjetitelje starijih generacija, koji su otišli kućama kad su na red došli Kawasaki 3p. K3P su imali dobar koncert, iako sam dojma da je publika reagirala na hitove sa spotova, dok su se sa ostalim pjesmama pomalo mučili. Let 3 su odradili dobar, no standardan koncert. Koliko para, toliko muzike i efekata, jer ako ih se plati više donose sve svoje đinđe-minđe po kojima su uživo najviše i poznati. Mišljenja sam da bi svoju izvedbu trebali standardizirati, jer na taj način nose ružnu poruku fanovima, koji su kupili kartu i nisu krivi, već je kriv budget festivala. Za  Zadnji dan kažu da je bio odličan i nemamo razloga ne vjerovati, jer je po nama festival uspio. Pametno do godine.
     
  NOVA ROCK FESTIVAL 2011, NICKELSDORF, AT
11. - 13. 06. 2011. **********

Na Nova Rock festivalu bili smo 2005, odnosno prije šest godina. Ovo je definitivno jedan od najvećih europskih open air festivala i čini se da je ove godine bio rasprodan ili su to organizatori blefirali radi bolje prodaje ulaznica iduće godine, što je, primjetili smo, postao hit među raznim festivalima kada prodaju zadovoljavajući broj ulaznica. Zadnjih tjedan dana ili manje, za 'više dobro' isplati se žrtvovati. Ove godine smo posjetili samo zadnji dan festivala i radi raznoraznih obveza nismo uspjeli pogledati sve izvođače, što je poprilično i nemoguće, jer su Red i Blue stage međusobno odvojeni skoro kilometrom hoda u gužvi. Ove godine napokon nije bila kiša ili bojazan od nje, ali zbog toga smo dobili jednu drugu napast, a to je nesnosna pražina, koja se podigla u zrak. Tu zemljanu prašinu, koja je otežavala disanje i gledanje bendova još smo gotovo tjedan dana osjećali u ustima i plućima, nikako je ne uspjevavši odstraniti. Prva grupa na koju sam bacio oko su bili In flames, koji su tijekom nastupa imali gadne probleme s razglasom, koji se jednom čak ugasio na oko 5 minuta, a oni nisu primjetili i nastavili su svirati, jer su imali in ear monitoring. Motorhead su imali još gori problem s razglasom, jer sudeći po zvuku imali smo osjećaj da je jedno od velikih razglasnih pojačala pregorilo. Za to vrijeme na drugoj pozornici svirali su Alterbridge i kao fan klasičnog metala i rocka moram reći da su po brojnosti publike i reakcijama dobrano nadmašili Motorhead. Naravno, Maidenima se tako što nije dogodilo, jer gotovo svi posjetitelji festivala sjatili su se na njihov koncert i pružili fantastičnu podršku, čak iznad naših očekivanja. Povratnici System of a Down u late night terminu opravdali su sva velika očekivanja. Publika je znala sve tekstove, gužva je bila nesnosna, a oni su odradili sve svoje hitove i pokazali zašto ih je publika vijerno čekala svih ovih godina. Kh, kh, ah ta prašina.
     
  SONISPHERE CZECH REPUBLIC 2011, PRAGUE, CZ
11. 06. 2011. **********

Ovo je bio naš prvi Sonisphere festival, pa smo se baš ponadali pronjuškati zbog čega se taj festival toliko nametnuo u zadnjih par godina i kako njima teče organizacija. Prava je šteta što su Debustrol, Duff McKagan Loaded, Misfits i Cavalera Conspiracy svirali u tako ranim satima, jer dok se uđe na festival, malo obiđe prostor, pojede se nešto i kupi neki suvenir, njihovi nastupi su već dobrano završeni, a još je tek pola dana. Recimo, legendarni Misfitsi su svirali oko podne, čisto da znate o kojim se satima radi. Netko je jednom napisao da Kreator unazad desetke godina, a možda i nikad nisu odsvirali loš koncert. S tom činjenicom ćemo se i mi složiti. Mastodon nismo previše doživljavali, pa smo brzo otišli, jer usput je i počela padati kišica, pa za nešto što nam nije sjedalo nismo se namjeravali močiti. Inflames su uspjeli zainteresirati fanove, a ja moram priznati da mi se jako sviđa njihov vizualitet ove turneje, na backdrop platnu i ostalo. Biti će ih zanimljivo pogledati na skorašnjem koncertu u Zagrebu. Korn smo imali prilike pogledati već nekoliko puta tijekom večeri, no ovaj put doista ničim nas nisu uspjeli zainteresirati, a kada su počeli svirati pjesmu 'One' od metallice čak su nas uspjeli i potjerati. Kako su Maideni došli na pozornicu kiša je malo pojačala, pa koncert nismo pratili iz neposredne blizine, već odostraga ispod dostupnih stabala, pa nismo mogli na pravi način doživjeti sav intezitet  koncerta. Već vidjevši istu grupu prije nekoliko dana u Njemačkoj, mišljenja smo da je koncert odrađen jako dobro, ali da se Bruce ipak štedio na visokim dionicama, što se primjerice isticalo na refrenu pjesme 'Talisman' kojeg je u Frankurtu otpjevao kao na albumu, dok ga je u Pragu mijenjao. Pohvalama na račun češke pive prije izvođenja pjesme 'Blood Brothers' Bruce je lako pridobio publiku, koja ih je s punom podrškom pratila tijekom cijelog koncerta. Preko 30 000 ljudi. Uspješno.
     
  METALFEST CZECH REPUBLIC 2011, PLZEN, CZ
03. - 06. 06. 2011. **********

S odlaskom na koncerte i festivale promoterske kuće Pragokoncet već neko vrijeme imamo redom pozitivna iksustva. Krovni promoter George Daron ima dar prepoznavanja onog što njegova ciljana publika želi i odabiranja načina na koji će im on to prodati. Češko izdanje Metalfesta smjestio je tako u Plzen, prijestolnicu pive, daleko od matičnog festivala 'Masters of Rock', a ambijent u kojem je festival smješten totalno je netipičan za open air festivale. Lochotin, mjesto gdje se festival održava je ustvari arena cirkusa na otvorenom, tako da se gotovo od pozornnice dižu velike tribine sa jako malo mjesta za 'pit'. Na festival smo došli zadnjeg dana, kada su na rasporedu bile grupe Sabaton, Arch Enemy, Epica i mnogi drugi, kao naprimjer i hrvatske metal snage Rising Dream. Za razliku od svih ostalih metalfestova češki ima samo jednu veliku pozornicu, a i lineup je drugačiji nego u ostalim klasičnim metalfestovima uz dodatke kao headlineri Accept, legendarni Pretty Maids, Epica itd. Svi ti potezi promotera, o kojima smo govorili na početku, rezultirali su jako velikim posjetom i odličnim uspjehom festivala. Rising Dream su još jednom dokazali da su s prijašnja tri nastupa u češkoj već stvorili poprilično dobar status. Epica je svoj koncert započela jako zanimljivo, da bi na kraju prosula sve što je stekla, mlakom izvedbom pjevačice Simone Simmons. Arch Enemy su pak svojim nastupom razvalili i pokazali da im nastup u šatoru dan prije nije odgovarao kao ogromna pozirnica i pretpozornica na kojoj je karizmatična Angela Gossow imala svoj show i natjerala fanove da budu luđi nego što su mislili da mogu. Sabaton su samo rasplamsali potpaljenu vatru, što doslovno vatrometima i efektima, što svojim vrhunskim nastupom za vrijeme kojeg su na pozornicu letjele i gaćice. Odličan festival, odlični nastupi, odlični fanovi.
     
  METALFEST HUNGARY 2011, BUDAPEST, HU
03. - 05. 06. 2011. **********

Metalfest Mađarska ove godine je po posjeti podbacio, što su priznali i sami promotori, djelomično zbog loše promocije, ali i zbog situacije u ojoj se cijela država nalazi. Mišljenja smo da je na festival došlo oko 4000 posjetitelja, što je mnogo manje od ostalih Metalfestova iste godine, pa i od Metalfesta u Mađarskoj lani. Penjući se jako visoko na brdo iznad Budimpešte (ime smo zaboravili) prostor nam se činio idealan za održavanje open air festivala, sve dok nismo došli do mjesta gdje su pozornice. Ispred njih je bilo u nekoj vrsti amfiteatra okruženog visokim drvećem, nogometno igralište ograđeno žičanom ogradom, dok su mala i velika bina bile smještene postranice u dva odvojena šatora. Ne želimo se miješati u to tko i zašto nije dozvolio da se festival održi na nogometnom igralištu u sredini, ali smatramo da je to velika greška, što estetskog, što praktičnog, što tehničkog karaktera, a što ugođajnog, misleći na doživlja iz kuta gledanja fanova. Ovako, smještene u šatore, grupe nisu mogle realizirati svoju kompletnu produkciju, jer je strop pozornice bio niži, a i cijeli doživljaj je bio demotivirajući. Mi smo na festivalu bili drugog dana kada su Arch Enemy i Sabaton bili headlineri. Arch Enemy ton majstor namjestio je zvuk u kojem dominiraju triggani bubnjevi i tu i tamo pjevačica Angela Gossow, dok su se gitare čule slabo, a bas je gotovo bio neprepoznatljiv. Dojam su popravili Sabaton, koji su pokazali da su ove godine svugdje gdje dođu hit. Fanova u njihovim majicama bilo je jako puno, što je garantiralo njihov uspješan koncert, što se na kraju i dogodilo. Ako do godine bude Metalfesa u Mađarskoj i ako se kojim slučajem izbore za pozornicu na nogometnom terenu, mogao bi to biti festival za pamćenje, Ovako prolazna ocjena.
     
  IRON MAIDEN, FRANKFURT, DE
28. 05. 2011. **********

Iako smo Maidene ove godine naumili pogledati barem osam puta, a koncert sa sličnom produkcijom smo lani pogledali u Budimpešti, Cluju i Udinama, početak njemačke mini turneje, a ujedno i europskog dijela turneje, kojeg će završiti trijumfalno dvostrukim rasprodanim koncertom u londonskoj O2 areni 05 i 06. 08. u nama je iznova pobudio znatiželju i uzbuđenje, što li će nam to novoga opet pokazati Maideni. Koncert, dakako mjesecima rasprodan, kao i cijela njemačka miniturneja privukao je veliki broj fanova iz različitih zemalja, a prednjačili su članovi službenog Iron Maiden fan cluba, koji su se gotovo svi međusovno znali. Niko od njih nije htio propustiti ovaj koncert, jer obično na prvom i zadnjem koncertu na turneji IMOC fanovi su najprisutniji. Nakon što je Lauren Harris, kćerka basiste i osnivača Maidena Steve Harrisa dugo tourirala s Maidenima, red je izgleda došao na Austina Dickinsona, sina pjevača Bruce Dickinsona, koji je okupio grupu Rise to Remain, s kojom će na ovoj turneji Maidena biti na većini koncerata. Scenski zanimljiva grupa, jako samouvjerena i možda malo previše preforsirana s non stop akcijom, skakanjem i prenemaganjem, da u nekim trenutcima usprkos atraktivnosti to i dosadi. U svemu tome zaboravili smo zapamtiti pjesme, pa vjerujemo kako im ta taktika i nije baš neki plus na duže staze. Maideni pak standardno sa predstavljanjem novog albuma, od čijih pet pjesama koje su svirali, pjesma 'Coming Home' zvuči možda najuvjerljivije i postati će zasigurno jedan od bezvremenskih klasika. Na svemirski dizajniranoj pozornici od prošle godine ništa se nije promijenilo osim velike maskote Eddiea, koji je ovog puta na pjesmi 'Iron Maiden', kao i uvijek izašao razjapljenih čeljusti i djelovao doista uvjerljivo. Niz klasika, fantastična publika standardni bis bili su dovoljni da s osmjehom odemo svojim domovima.
     
  METALFEST AUSTRIA 2011, MINING AM INN, AT
27. - 29. 05. 2011. **********

Ovo je bio naš prvi dolazak na Metalfest ikad i neprestana kiša, koja je gotovo od jutra padala cijelog prvog dana festivala na kojem smo bili, pokvarila je malo naše dojmove o festivalu, iako po kasnijim reakcijama svih onih koji su ostali sva tri dana vidimo da je festival bio fantastičan i, ah, da, rasprodan. Dok su na maloj pozornici unutar šatora među nepoznatijim bendovima pržiili metal fanovima već dobrano poznati Krisiun, Vicious Rumors, Kalmah, Secrets of the Moon i Waitan, na velikoj pozornici su nam pozornost privukli uvijek zanimljivi Tankard, koji su usprkos kiši uspjeli utjerati brigu na veselje. Naereu nismo vidjeli, ali je zato ruska Arkona priredila jako dobar show, gdje moram posebno pohvaliti pjevačicu. Suicidal Angels bili su dobri, ali thrash glazba nikako nije za kišu i blato, njoj odgovara prašina i dim. Equilibrium smo preskočili, a Amorphis pogledali sa strane, a drugu polovicu koncerta zbog kiše slušali iz Backstagea. Scenski su se lijepo potrudili a i izvedba im je bila na razini, no nedovoljno dobra da nas zadrži na silnoj kišurini i hladnoći. Na Kataklysmu se počeo sakupljati veći broj fanova, ali većina njih je bila sa Sabaton majicama, što znači da se njihov trenutak bližio. Koncert Sabatona pogledali smo u cijelosti i to sa privilegiranog položaja, direktno sa pozornice. Gotovo je opipljiv trud i želja da svake godine idu na stepenicu više, jer Sabaton su se pokazali kao grupa koja je u zadnjih nekoliko godina u europsko metalu pokazala definitivno najveći progres. Vatrometi, animiranje fanova zanimljivim dosjetkama, himnične pjesme i uvjerljivost njihovog pjevača Joackima Brodena, sve je to veliki plus i vjetar u leđa ovoj grupi. Doar dio metal fanova ih nevoli, smatra smiješnima i banalnima, no Sabaton pokazuju nešto što je Iron Maiden pokazivao početkom osamdesetih, a to je da su sagradili bazu fanova koji će uvijek ostati vijerni Sabatonu.
     
  ROGER WATERS - THE WALL, ZAGREB, HR
13. 04. 2011. **********

Moj veliki žal se uvijek odnosio na dvije propuštene stvari u životu, koje sam možda mogao napraviti, a to je da nisam bio u Sarajevu prije rata i da nikad nisam stigao uživo pogledati Pink Floyde. Nakon koncerta Rogera Watersa u Zagrebu, iako Floyde i dalje nisam pogledao, u mom životu je ostala još samo jedna neprežaljena stvar, ona za Sarajevom. Evo, sticajem okolnosti dok pišem ovaj osvrt na meni je crvena majica s prekriženim čekićima i natpisom 'TRUST US', koju sam usprkos paprenoj cijeni jednostavno morao imati. To su oni dani kada odlučiš kupiti ili napraviti nešto na što ćeš se podsijećati cijeloga svog života, a ovaj koncert je to definitivno bio. Bilo mi je neizmjerno drago vidjeti kako je koncert u Zagrebu rasprodan, jer sve drugo bilo bi veliko razočaranje i za grad i za državu. Roger Waters nakon jako mnogo godina uprizorio je ponovno show, koji je u vrijeme izlaska albuma 'The Wall' bio preskup i produkcijski teško izvediv za ono doba, pa je ta turneja trajala kratko i Pink Floyd dovela na rub bankrota, a počele su i svađe. No danas su stvari drugačije, tehologija je napredovala, a glad za nečim ovakvim po svijetu je bila prevelika da se na ovakvu turneju ne krene. Ima li uopće smisla opisivati, prepričavati i prenositi na papir doživljaje s ovog surround koncerta, hm, koncerta ili čega već, jer ovo što su posjetitelji doživjeli vjerojatno je nadmašilo sve što su do sad na koncertima mogli vidjeti i očekivati. Zbog toga će od nas dobiti najveću ocjenu, jer apsolutno sve što se na koncertu moglo očekivati se i dobilo, a karta doista nije bila preskupa. Nadamo se da će Lupa Promotion, ponukani uspjehom koncerta još ponekad zvati Rogera u Hrvatsku, jer sam siguran da će nakon ovoga još mnogo fanova doći i uživati u čarobnjaku pjesama dok još možemo, a kako smo vidjeli Roger se još jako dobro drži.
     
  BLIND GUARDIAN ZAGREB, HR
28. 04. 2011. **********

Bio je ovo prvi i dugoočekivani koncert grupe Blind Guardian u Zagrebu. Postoji jedna fantastična priča o njihovom koncertu u Ljubljani nekoliko godina ranije, kada su u dvorani bili smo hrvatski fanovi, odnosno barem u 90 postotnom omjeru, jer je hrvatski prijevoznik na koncerte otkupio sve ulaznice i prodavao ih isključivo u Hrvatskoj. Bio je to izuzetno dobar poslovni potez, jer koncert je bio rasprodan i hrvatski fanovi, koji uistinu vole Guardiane pohrlili su na njih. Ista stvar desila se i sa hrvatskim koncertom, koji je, možemo reći, po posjeti bio jako uspješan, a fanovi su gotovo fanatično navalili u Blind Guardian majicama. Zanimljiv je bio kontrast između predgrupa, jer hrvatska tehnička death metal grupa Infernal Tenebra bila je jako dobro prihvaćena od zagriženih power metal fanova, fanatičnih Blind Guardian sljedbenika i sasvim su dobro pripremili teren za nadolazeće zvijezde. Kada su Blind Guardian izašli na pozornicu publika je napokon ispoljila iz sebe sve što se nakupljalo svih godina čekanja i mislimo sa su i sami Guardiani bili pomalo zatečeni. Kako je koncert sve više odmicao, vrućina u dvorani postajala je sve nepodnošljivija, ali fanovima to nije smetalo, štoviše sve njihove pjesme otpjevali su sa njima do u zadnju riječ. Sigurni smo, ako Blind Guardian u Hrvatsku ponovno dođu, ovakva gužva ne mora se očekivati, jer iako je koncert bio odličan, nakon što su ih hrvatski fanovi svih generacija napokon dočekali, mišljenja smo kako će nekima to biti njihov zadnji koncert koji su pogledali, jer su ih došli vidjeti smo zbog starih dana, kad su ih slušali kao teenageri. Blind Guardian u sebi imaju još onu magiju kojom su osvojili tržište, Hansi još odlično pjeva, ali već neko vrijeme hodaju po rubu. Vidjet ćemo što budućnost nosi.
     
  SLAYER / MEGADETH, ZAGREB, HR
06. 04. 2011. **********

Nakon dugoočekivanog samostalnog i to prvog koncerta Megadetha u Hrvatskoj, koji se dogodio samo nekoliko mjeseci prije ovog koncerta, na internet forumima mogla se isčitati nevjerica fanova, koji su nakon skoro trideset godina isčekivanja sada Megadeth dobili po drugi put unutar par mjeseci, a također jako čekani Slayer nakon trinaest godina posta i koncerta sa tada malo poznatim System of a Down u Domu Sportova. European Carnage Tour svojevrsna je podružnica Big 4 turneje s Metallicom i Anthraxom, no na nju je bacila sjenu bolest gitarista Slayera Jeffa Hannemana, kojeg je zamijenio Pat O'Brien iz grupe Canibal Corpse, a on je također bio zamjena za Gary Holta iz grupe Exodus, koji je radi ugovorenih obveza morao preskočiti Zagreb. Iako je Pat vrhunski glazbenik, bio je zamjena iz druge ruke i u Zagrebu je imao premijeru. Megadeth su nakon predgrupe Melehookers, koja nije nišla na dobar prijem kod fanova , odsvirali jako dobar koncert, iako je zvuk i na njihovom koncertu i na koncertu Slayera bio nekako nejasan. No karizma Davea Mustaina se ovoga puta pokazala većom od svih tih nevolja i koncert Megadetha ostavio je kao dobar dojam, mada smo mišljenja kako im barem upola manji prostori mnogo više odgovaraju. S druge strane Slayer se, barem koliko smo ih imali prilike vidjeti, a imali smo nekoliko puta, zadnjih godina gotovo pa muče svirajući. Zvuči sve to žestoko, nabrijano, moćno i oni su sami po sebi Kult, pa i kad rade ispodprosječno opet su svima dobri, ali ovoga puta im nismo dali priliku da se provuku. Gledali smo koncert sa svih pozicija dvorane, osim baš iz prvih redova i svugdje su nam ostavili dojam da je njihovo vrijeme pomalo prošlo, ili u najmanju ruku da se moraju malo odmoriti pa vratiti. Na kraju nam se karta koju smo platili  činila pomalo preskupa.
     
  GRAVE DIGGER ZAGREB, HR
05. 04. 2011. **********

Koncert koji je prvotno trebao u Zagrebu biti istog dana kada se održavao veliki metal koncert Slayera i Megadetha, naknadno je premješten dan ranije, no ni to nije moglo bitnije pripomoći boljoj prodaji ulaznica koja se svela na stotinjak, do dvjestotinjak posjetitelja maksimum. Tome su pridodale i zdravstvene poteškoće u redovima predgrupa, pa su najavljivani Grand Magus i Sister Sin u zadnji tren otpali, a na njihovo mjesto uskočile su grupe Infernal Tenebra iz Hrvatske i Orden Ogan iz Njemačke. Infernal Tenebra sviraju tehnički death metal, dok su Orden ogan neka vrsta power-folk metala. Kako ni na jednoj predgrupi nije bilo više od pesetestak posjetitelja, teško je napraviti pravi review, no mišljenja smo kako su i taj mali broj ljudi uspjeli zainteresirati za svoj rad. No ono što se dogodilo na Grave Digger koncertu bilo je donekle neočekivano. Iako su nastupili pred doista malim brojem ljudi, ta šačica od jedva dvjestotinjak ljudi napravila je koncert za pamćenje. Članovi Grave Diggera bili su doslovno u šoku kako tako mali broj ljudi može biti toliko fanatičan i nadglasavati grupu u više navrata. Vjerujemo da će slijedeći puta, pa makar i po cijenu da se manje naplate, Grave Digger doći u Zagreb, jer ovaj koncert je doista bio odličan. Manje zvjezdica na reviewu ide isključivo zbog lošije posjete i cjelokupnoga ugođaja lagane ktastrofe, ali ponavljamo, fanovi koji su došli i Grave Diggeri koji su im zbog tolike fanatičnosti pružili odličan koncert, zaslužuju visoku ocjenu. Kišno vrijeme, hladan proljetni dan, ali provod za 5.
     
  SABATON, LJUBLJANA, SI
14. 03. 2011. **********

Sabaton u Hrvatskoj ima vijernu hordu fanova, što dokazuje rapidan rast posjetitelja njihovih koncerata, rasprodanost zadnjeg koncerta u Tvornici, te osnivanje hrvatskog Sabaton fan cluba. Također, na ovom koncertu Sabaton fan club je napravio svoje prvo organizirano putovanje u Sloveniju, točnije u Ljubljanu, gdje su oni održali jako zanimljiv koncert u gotovo krnjoj postavi. Naime, njihovog gitarista Rickarda Sundena je zbog privatnih razloga na turneji morao zamijeniti gitarist grupe Dragonfoorce Frederic Leclerckq. No to nije bilo sve... samo dan prije koncerta ili čak na dan koncerta ujutro ozlijedio se bubnjar Sabatona Daniel Mulback (problemi s koljenom), te je hitno prebačen u Švedsku, a na njegovo mjesto iznenada je uskočio bubnjar njihove tadašnje predgrupe Nightmare Kevin Foley koji je cijeli koncert Sabatona odradio perfektno. Nekoliko pjesama su skratili, jer ipak predugačak shoow za njega bi bio previše, ali i ovo štoo se tada dogodilo je jedna od rijetkosti u svijetu rocka kakvu će svi koji su na koncertu bili dugo pamtiti. Sabatton su među ostalih u svom press obraćanju idući dan naveli slijedeće: "With less than 24 hours to learn a complete SABATON show, we want to dedicate a huge thanks to Kevin who saved the day!" Upravo to nam je reklo koliko su Sabaton ozbiljni i odani svojim fanovima i kako ih nisu htjeli razočarati otkazivajući koncert, a s druge strane govori koliko je genijalan bubnjar grupe Nightmare kada je uspio od jutra do večeri naučiti cijeli set na pamet i odsvirati to bez greške. Nakon tog koncerta izgledao je seretan kao malo dijete i sam ne vjerujući da je uspio, pa se nakon koncerta zaletio sa pozornice u publiku, odnosno napravio jedan veliki 'stage diving'. Ovaj koncert ćemo zbog toga posebno pamtiti, jer smo na neki način prisustvovali jednom od posebnih trenutaka rock and rolla i upravo zbog ovakvih stvari rock je uvijek mlad i poseban.
     
  IRON MAIDEN, UDINE, IT
17 08. 2010. **********

Koncert Maidena u udinama dugo je najavljivan i bio je jedini u Italiji te godine. Njegova posebnost je u tome što je bookiran za jedno preljepo i za koncerte kao stvoreno mjesto, u povjesnoj vili Mannin. Maideni su u Italiju organizirali i Bruce Air i mogla se očekivati prava fesšta, jer su ta taj koncert došli fanovi sa svih krajeva svijeta. Zanimljiv je podatak organizatora nakon koncerta da je na koncertu bilo prisutno preko 3 000 fanova iz Hrvatske, što je jako respektabila brojka. Koncert je bio fantastičan i nakon njega svi smo se vratili kućama s osmjehom na licu. Bruce Dickinson je bio u elementu, penjao se po konstrukcijama bine i stvarno ga je vrijedilo gledati i slušati. Talijanska predgrupa Labirinth nije baš nešto pretjerano uspjela ugrijati publiku i samo zbog toga ovaj review nije dobio deset zvjezdica. Sve drugo, nakon što su Maideni stupili na pozornicu bilo je pravi užitak. Turneja na kojoj su svirali presjek pjesama najiše iz radzoblja od reuniona 1999, pa na ovamo, svi su super prihvatili, a to je pokazalo da Maiden fanovi baš i ne pate previše za starim hitovima, jer izgleda vole i poštuju svaku njihovu eru. Wickerman, kojim su otvorili pjesmu bilo je pomalo izmjenjenog uvodnog riffa, jer je valjda Adrianu Smithu neko pripomenuo kako su sličan riff koristili Judas Priest prije mnogo godina. Running free, kao zadnja pjesma, izuzetno je dobro legla kao pjesma koja će zatvoriti koncert, prisjećajući se 'Live after death' videa, a svi fanovi su sa nestrpljenjem očekivali objavu novih dogodišnjih datuma turneje, na kojima će Iron Maiden odsvirati i promovirati svoj najnoviji studijski uradak, album 'Final Frontier'. Ovoga puta s njega su odsvirali samo pjesmu Eldorado, koja je jako dobro prihvaćena. Na dan održavanja ovog koncerta njihov spomenuti album upravo je u trgovinama ugledao svjetlo dana..
     
  IRON MAIDEN, CLUJ, RO
15. 08. 2010. **********

Odmah nakon što smo dan prije prisustvovali koncertu Maidena na Sziget festivalu, uputili smo se vlakom u središte Transilvanije u rumunjski grad Cluj u kojemu su Maideni po prvi puta u karijeri zakazali koncert. Zanimljiva informacija je da je na prvom albumu Maidena zamjećena pjesma bila instrumental Transilvania i da sad, preko trideset godina od toga napokon sviraju u Trasilvaniji. Toda dana je preko dana u Cluju temperatura dosezala preko 40 stupnjeva, što je bilo abnormalno vruće, ali kako se dan bližio kraju lagani povjetarac je uspio koncert napraviti ledljivim i naravno slušljivim. Veliki plac na kojem je koncert napravljen u stvari je bio parking velikog robnog centra, a još jedan kuriozitet je taj da je indirektno koncert organizirao gazda tamošnjeg nogometnog kluba Cluj, koji je obećao navijačima dovesti Iron Maiden i karte staviti u pola cijene, ako klub uđe u ligu prvaka, a to se i dogodilo. Koncert Maidena bio je jako dobar uz mali žal što se nisu potrudili i odstupili od svojih standarada iste set liste i odsvirali pjesmu transilvanija u sklopu nje. Ovako su samo prvu polovicu pjesme pustili preko razglasa prije samog introa pjesme, ali i to je bilo dovoljno da zadovolji žedne fanove. Još jedna stvar, koja se jako svidila svima koji su došli sa strane bio je jako jeftin merchandise. Ulaznica za koncert mogla se dobiti po cijeni od oko 100kn, što je bilo smiješno u odnosu na druge Maiden koncerte. Kako bilo, koncert Maidena u Cluju opravdao je sva očekivanja, ali ostao je mali žal za Transilvaniom, koju su fanovi ipak htjeli čuti odsviranu u živo, no isko su znali da Maideni rijetko odstupaju od setliste, ipak su se nadali da će se bar jedom u tom smislu predomisliti. Slijedeća naša stanica bio je koncert Maidena u Italiji, u znamenitoj Vili Mannin pored Udina.
     
  BRUTAL ASSAULT 2010, JAROMER, CZ
12. - 14. 08. 2010. **********

Dok je jedan dio naše ekipe lovio Maidene po Szigetu i Rumunjskoj, drugi dio se uputio u češki Jaromer na dozu brutalnosti. Inače, Jeromer se nalazi 130 kilometara istočno od Praga, a sam se festival održava u staroj vojnoj utvrdi Josefov. Zanimljivo je kako je Brutal Assault u vrlo kratko vrijeme postao omiljena destinacija Hrvata, koji taj festival posjećuju u velikom broju. Ovoga puta među headlinerima smo mogli vidjeti Canibal Corpse, Children of Bodom, Dvin Townsend, Fear Factory, Ihsahn i Messugiah, no među ostalih sedamdesetak bendova raspoređenih na dvije pozornice mnogo je kultnih bendova bilo skriveno među sitno napisanim slovima. napal Death, Sepultura, Voicod, My Dying Bride, Obituary i mnogi drugi. Brutal Assault je doista festival za izdržljive i to u svim pogledima, jer da bi se na njega došlo iz Hrvatske, ako ne idete vlastitim prijevozom, potrebno vam je nekoliko presjedanja vlakom i traženja više ljudi, kako biste dobili grupni popust. S druge strane za izdržljive je zbog toga jer nekoliko ovako brutalnih bendova poredanih u nekom running orderu doista je teško odgledati u komadu, a u mosh pitu to je prava smrt. Brutal assault je pomalo nezgodan zbog datuma, odnosno nestalnog vremena i česte iznenadne kiše, odnosno mogućnosti kiše, a opet, poseban je po tome što doista nema kompromisa i daje fanovima ono što žele. Karte su jako povoljne i na destival se definitivno isplati otići. S obzirom da će od 2012 godine i Metalcamp biti smješten u isto vremensko razdoblje biti će jako zanimljivo pratiti programsku shemu oba festivala, a nama će se opet dogoditi da jedna ekipa ide na jednu, a druga na drugu stranu. Brutal Assault nas je zadovoljio dobrim lineupom, razumnim cijenama pove i nekom posebnom pozitivom u Zraku. Definitivno vrijedi otići opet.
     
  SZIGET FESTIVAL 2010, BUDAPEST, HU
11. - 14. 08. 2010. **********

Sziget je uistinu preogroman festival, jedan od nekoliko najvećih festivala u Europi i dolazak na Sziget 2010 bio je više upoznavanje sa svim njegovim sadržajima, nego gledanje izvođača, koje smo gledali više onako turistički sa strane, nego što smo ih pozorno pratili. Ionako smo ovoga puta došli pogledati headlinere Iron Maiden i to samo na jedan dan. Kako smo njih već prije Szigeta vidjeli na Wackenu, a imali smo i namjeru otići u Cluj i Udine, ovaj smo festival shvatili kao jednu veliku zabavu, a ne poslovnu obvezu, te smo se uputili unaokolo da pogledamo što festival sve nudi, a vjerujte nudi jako mnogo. Ako itko nikada nije bio na nekom open air festivalu i ako želi na pravi način upoznati smisao održavanja takvih menifestacija preporučamo mu da ode na Sziget festival, jer će tamo pronaći sve ono najbolje što takvi festivali nude, male gradove namjenjene zabavi, mnogo ljudi svih nacionalnosti spremnih na dannoćnu zabavu i glazbe raspojiljeljene žanrovski tako da zadovolje sve posjetitelje i sve ukuse. Kada se primaklo vrijeme za koncert Maidena odučili smo krenuti u prve redove i ovog puta ih ne gledati sa strane, već se prepustiti pravom rock, metal andrenalinu i energiji. Nakon koncerta nismo baš bili sigurni koliko je to bila pametna odluka, jer iako mo na koncertima i festivalima na kojima sviraju Maideni bili već preko 30 puta, ovo je bila definitivno najžešća publika koju smo imali prilike vidjeti u životu sa crowdsurfingom i izvlačenjem iznemoglih ljudi gotovo u rasponu od svekih pet sekundi. Maideni radi festivalske produkcije nisu mogli koristiti svoj standardni light set, kao ni tornjeve sa strane, koji su ukrašavali scenografiju, ali koga briga, bio je to koncert Maidena i ljudi su došli gledati njih, tako da je rijetko tko primjetio te neke sitnice, koje samo zagriženiji Maiden fanovi primjećuju. Nakon koncerta bili smo potpuno morki, a kiša nije padala.
     
  WACKEN OPEN AIR 2010, WACKEN, DE
05. - 07. 08. 2010. **********

Wacken open air festival ne treba posebno predstavljati. Već šest godina odlazimo na njega i već svi znaju da je ovo majka svih metal festivala u Europi, a bome i svijetu. Wacken se nekako izdignuo iznad sveg toga i postao simbolom metala sa svojom siluetom kravlje lubanje. Nakon što su Iron Maiden po prvi puta nastupili na njemu za vrijeme svoje 'Somewhere back in time' turneje u 2008, rijetko tko je očekivao da će se na Wacken vratiti tako brzo, jer oično to s headlinerima traje nekoliko godina. No njihov prijem 2008 bio je toliko fantastičan da se sve to moralo još jednom ponoviti, a ne bi bilo zgorega reći da su te dvije godine Wackena Maidenima trasirale put za rasprodanu njemačku turneju 2011 u čak sedam gradova po najvećim dvoranama. Znali su vrlo dobro i promoteri Wackena i stari lisac Rod Smallwood što rade i kako će to postići. Wacken 2010 osim maidena je dionio kao i svake godine brdo ogromnih bendova, a među njima i Alice Coopera, koji je kao i davnih osamdesetihh i sada uspio šokirati novopridošle, mlađe fannove, a Motley Crue su pokazali zbog čega su u glazbenom svijetu oni veliki i da njihova slava i karizma nije proistekla iz pornića Pamele anderson i njenog muža Tommy Leea. Slayer, iako po našem mišljenju već n iz godina pokazuju umor, ovoga puta su se izvukli nošeni fantastičnom publlikom Wackena. Iron Maiden su ipak na kraju doista pokazali i dokazali tko su gazde metala i njihov koncert 2010 je po raznim internet forumima proglašen jednim od najboljih koncerata na Wackenu ikad. Jedno je sigurno, iz njjihovih kasnijih dnevnika i izjava na IMTV, Iron Maiden i Wacken festival se vole i za očekivati je da će se u idućih nekoliko godina Maideni na Wackenu opet pojaviti, možda čak već na idućoj turneji za koju se priča kako će u njihovom history niz pokriti 'Maiden England' eru.
     
  MASTERS OF ROCK FESTIVAL 2010, VIZOVICE, CZ
15. - 18. 07. 2010. **********

Masters of Rock festival uvijek nam je bio omiljeni festival, što zbog organizacije, što zbog živopisnih i jako fanatičnih fanova, a bome i cijene pića, hrane, merchanddisea i svih popratnih stvari koje festivali imaju. Hrvatska grupa Rising Dream je već 2007 sebi izgradila status, a ove godine svojim nastupom samo su ga dodatno potvrdili. Festivalski lineup bio je fantastičan, kao i cijela organizacija festivala od početka do samog završetka, no moramo reći kako neki od najavljenih bendova nisu ispunili ono što su fanovi od njih očekivali, posebice Manowar s čudnom set listom, te Tarja, kojoj eksperiment koncerta sa simfonijskim orkestrom na otvorenom i nije baš najbolje prošao. Queennsryche također dugoočekivani nisu se baš pokazali na zadatku, no zbog toga je grupa Gammaray uzela sve što im se pruža i proglašeni su najboljim izvođačima 2010 na festivalu, što se i vidjelo po reakciji publike. Sabaton su bili standardno dobri, a veliki interes fanova privukla je grupa unisonic, odnosno  čuveni ex Helloween pjevač Michael Kiske. Lordi smo također pogledali s velikim zanimanjem i na koncertu smo se doista zaavili, što lijepim hard rock himnama, što njihovim čudovišnim maskama i konceptom koncerta. Doro i Annihilator su samo potvrdili svoje statuse i zaista ih je bilo fantastično gledati uživo, a niz drugih manjih bendova, potpomognutih odličnom publikom dali su sve od sebe. Ovaj festival vrijedi posjetiti i svi koji su na njemu bili nose super uspomene. Osam od deset zvjezdica dobio je samo zato jer se Manowar, Tarja i Queensryche baš i nisu dovoljno iskazali. Sve ostalo na ovom festivalu je za čistu petiicu, a moramo primjetiti da svake godine sve više festivala dolazi na njega sve dane.
     
  AC/DC, UDINE, IT
18. 05. 2010. **********

Ovo je bio naš drugi posjet koncertu jedne od najvećih, ako i ne trenutno najveće grupe na svijetu. Ne mislimo tu samo na rock and roll, nego općenito. Koncerti Metallice, Iron Maidena, U2, RHCP, Rolling Stonesa itd. znaju biti ogromni, no ono što AC/DC svojim nastupom nudi to vjerojatno ne može ponuditi nitko. Ne pričamo sada samo o produkciji, jer 'najlakše' je imati novac, napraviti nešto nepojmljivo i pojaviti se na pozornici. AC/DC su dan danas na pozornici kao grupa iz naše mladosti. Kao da se nisu nmalo promijenili. Toliku silinu energije i želje za dobrom svirkom teško se može vidjeti. Gledajući Angusa kako divlja na pozornici pomislili smo kako svakog koncerta izgubi najmanje tri do pet kilograma, no ako je to tako onda mora enormno mnogo jesti, jer nakon desetak koncertata njegova težina bi došla do nule iliti do savršene točke svake anoreksičarke. Koncert u Udinama na stadionu Udinesea bio je odavno rasprodan i desetke tisuća crvenih rogova svijetlilo je u zraku. Nakon očajnih talijanskih predgrupa, kojih je čak publika nemilica izviždavala i gađala svime i svačime, na binu su se popeli 'bogovi rock and rolla' i parna lokomotiva se pokrenula. Uspoređujući s koncertom u Beogradu, na kojem smo također bili, izostala je pjesma 'Anything Goes' sa zadnjeg albuma 'Black Ice', koja nam se prvog puta jako svidjela, a sve ostalo opet je bilo izvedeno perfektno. Talijanska publika se pokazala na visini, a za razliku od potopa, koji se dogodio dva dana ranije na Metallici i izrazito lošeg i hladnog vremena, uoči talijanskog koncerta sve je bilo sunčano cijelog dana. Vjerujemo kako ovo neće biti zadnja turneja AC/DC, jer je pjevač govorio kako je umoran polako. Nadamo se da će napuniti baterije opet i pokazati tko je navjeći.
     
  METALLICA, ZAGREB, HR
16. 05. 2010. **********

Odakle ćemo početi, možda od početka. Ovo je bio prvi koncert Metallice ikad održan u Hrvatskoj. Prve najave održavanja koncerta Metallice i to na stadionu u Velikoj Gorici počele su se hrvatskim medijima širiti još 1998, no tada je hrvatski promotor promijenio odluku i doveo ih 07. 06. 1999. u Ljubljanu na stadion Bežigrad. Popravni ispit ipak se mogao dogoditi 2004 na aerodromu Lučko, kad je bio zakazan 'Ožujsko open air' festival na kojem su headlineri trebali biti Metallica i Lenny Krawitz, no taj festival je iz nikad službeno razjašnjenih razloga propao, a fanovi koji su kupili ulaznice nikad ih nisu dobili natrag ili barem većina njih, pa je zbog toga najava novog dolaska Metallice u Zagreb izazvala opravdanu bojazan. No, Lupa promotion, kao orgsnizatori pokazali su se povjerljivima, jer su u svojoj radnoj karijeri otkazali tek nekoliko koncerata, a odradili mamutske produkcije poput U2, iron Maiden, Lady Gaga, Rammstein itd. Oovog puta je bilo izgledno da će se Metallica pojaviti, a kao mjesto susreta bio je zakazan Hipodrom u Zagrebu, mjesto na kojem su Hrvati znali dočekivati Papu, a i na kojem su 1998 koncert odradili Rolling Stonesi. No kako ne bi bilo sve u najboljem redu potrdula se kiša bibilijskih razmjera koja je neumorno padala nekoliko dana prije koncerta i za vrijeme cijelog koncerta, tako da se stvorila nezapamćena količina blata, koje je ponegdje bilo duboko do skoro pola metra. Usprkos problemima, veliki broj ljudi, od dvadesetak do tridesetak tisuća ljudi došao je svjedočiti tom danu. Pregrupa su bili Danci Wolbeat i svojim rockabily metalom su uspjeli zainteresirati publiku. Metallica je imala the best of setlistu, jednaku DVD-u iz Meksika, a to je razumljivo, jer su tu bili prvi puta. Koncert iz 2004 kojeg nisu odradili James nije tijekom obraćanja publici nikad spomenuoo, a čini se da je publika togadana sve dugove zaboravila.
     
 

DORO, ZAGREB, HR
28. 10. 2009. **********

Uvijek kad kraljica metala Dorothea Pesch u Hrvatskoj ima koncert atmosfera je nabijena nekom čudnom pozitivom, kao što je i ona sama i na pozornici i van nje. Doro je vječna neženja metal glazbe, juš uvijek živi s mamom i onno što 'propovijeda' s pozornice ona to i ustvari živi, tako da se poruke pjesama na njenim koncertima mogu isčitati iz nje same. Boogaloo te večeri u listopadu nije bio krcat, niti pun, ali bio je ugodno popunjen kako bi koncert bio taman, kako se kaže, a za to su sse prvi pobrinuli dečki i cure iz hrvatske grupe 'We come One' koja dolazi iz Požege i po prvi puta na metal tržištu u Europi pruža fantastičnu kombinaciju metala i limene glazbe. Deveteročlana grupa uspjela je animirati publiku i do koncerta Doro svi su bili spremni na porciju istinskog metala. Doro je rutinerka u pozitivnom smislu riječi, odnosno nismo vidjeli njenog koncerta kojeg je odradila loše, no izrazito je komunikativna i prilagodi se svim tipovima publike. Šteta je jedino što te večeri razglas nije bio na nekoj visini, no njena izvedba gotovo da je nadomjestila sve to. Završno pjevanje uspješnice Judas Priesta 'Breaking the Law' za fanove koji je gledaju prvi put bilo je pomalo neočekivano, ali jako ugodno iznenađenje. Otpjevala je tu pjesmu na sebi svojstven način, isprva lagano kao neki sentiš, a kasnije je pustila gas i razvalila sve do kraja. Voljeli bi da je te večeri organizator ipak nešto zaradio, jer to je jedini način da Doro u Hrvatskoj vidimo opet, a ako se to dogodi, na njenom koncertu ćemo se zasigurno pojaviti, jer Doro je i ovog puta pokazala zbog čega je kraljica.
   

 
 
 

 
     

©TWILIGHT MAG; www.twilight-mag.net / 2003-2012 / tomi@twilight-mag.net / Contact: +385(0)98 194 8253 / alex@twilight-mag.net / Contact: +385(0)95 881 4200